Za ljubav nikad nije rano

 

Natalia, unatoč situaciji u kojoj se našla, nije očajavala. Ona je, kao i za sve u životu, nalazila rješenje. Rodit će to dijete. No, znala je da joj nema opstanka u Hartfordu, ali ne zato što bi je bilo ičega sram, nego zbog majke. Ona, tvrda katolkinja, ne bi mogla podnijeti prijeke poglede rodbine, pa i susjeda, da joj kći rodi - kopile. Doduše, ona kao da je baš to predviđala. Ne jednom je Nataliji rekla:
- Nemam ja ništa protiv Glenna. On je, barem se sad tako čini, momak u redu, ali ti znaš njegove. Puni su sebe i sve dok ne shvate da bi vaša veza mogla biti nešto trajnije, a možda i trajno, šutjet će. Onog časa kad im se učini da biste se mogli i vjenčati, vršit će na njega užasan pritisak. Muškarci su čudna čeljad. Priklanjaju se -jačima. I ti ćeš ostati na takvom brisanom prostoru da se nećeš snaći. Jedno je sigurno - patit ćeš. A tu ti nitko neće moći pomoći jer nitko ne može živjeti ničiji život. Znam da misliš kako bi mene bilo sram zbog ljudi da se tako nešto desi, i neću ti lagati -bilo bi. Ali, strah me još više za tebe. Ljubav Često puta zna biti užasna patnja.
Nataliju bi ovakvi razgovori nervirali. Vrlo često bi odgovarala majci:
- I što mi ti predlažeš? Da ja prekinem s njim kako bi svijetu pokazala svoju moć, kako sam ja osoba koja može i čuvenim Walbrookovima reći što ih ide? Mama, to mi ne pada ni na kraj pameti! Volim Glenna, i dok on voli mene, bit ćemo zajedno.


 

 


zaljubavnikadnijerano

Komentariši