Osveta

Serenin život nije bio sretan, i mlada je djevojka sama s grozom mogla pomišljati na to da je od punoljetnosti dijele još tri godine. Znala je kako bi nekorisno bilo zamoliti svog staratelja da je oslobodi te tiranije. To više jer je to jednom uzaludno pokušala. Gospodin Beckford joj je tada iskreno obećao pomoći, no bojeći se prigovora svoje punice on se nije usudio upustiti u tu borbu. Tog poslijepodneva, kada su gospodja Ridiere i Simonne izašle, Serena je pošla do služavke Leonie.

Bila je to snažna i radišna seljačka djevojka, koja je tek prije kratkog vremena ušla u službu kod Beckfordovih. Oni su naime često mijenjali poslugu, jer su gospode imale pretjerane zahtjeve. Serena i Leonie stale su rasprostirati rublje na travnjaku udaljenom pet--šest minuta od kuće.

Elektrana se nalazila blizu seoceta Wuévrigny. Bila je okružena livadama i pašnjacima. Izmedju drveća vidjeli su se krovovi seoskih kuća. Na brežuljku, iznad livade koja je pripadala elektrani, uzdizala se stara crkva Majke božje milosrdja. Sunce se probijalo kroz grane drveća, šireći se dugim zidovima pocrnjelim od godina i padajući na travnato tlo. Tamo je sjedio mladić i sigurnom rukom nešto crtao. Cesto bi prekidao posao i razmišljao promatrajući svojim živahnim pogledom crkvu.

Crte njegova lica bile su u isti čas i nježne i muškaračke, i odavale su veliku inteligenciju. Kada bi ga čovjek vidio, odmah bi pomislio: »Ovo nije bilo tko!« Nestrpljivo se trgnuo kada je do njega dopro glas Leonie: - To će biti lijepo rublje, gospodjice!... Samo ako do sutra ne bude padala kiša!

Mladić je procijedio kroz zube: - Gotovo je s mojom samoćom! Pa već je i vrijeme da se vratim ... Zatvorio je album na koljenima i ustao, pokazujući pritom veliku spretnost i lakoću. Obavila ga je zraka sunca, pa je njegova kosa zasjala zlatnim sjajem. Mladić se sagnuo, podigao šešir i krenuo puteljkom što je od crkve preko travnjaka vodio do ceste. Zastao je trenutak i pogledao što se ispod njega dogadja. Serena i služavka rasprostirale su rublje. Upravo tog trenutka pritrčao je neki psić, pa je počeo skakati po čistom rublju ostavljajući na njemu tragove svojih prljavih šapa. Léonie je uzviknula: - Kakva nesreća! Ta prljava životinja... Gubi se! Začuo se mili Serenin glas:
- True, odlazi... Zločesti psiću! Ne, Leonie, nemoj mu ništa učiniti!
- Neću valjda dopustiti da uprlja moje rublje! Ah, evo gospodina Eustacha ... Pozovite svog psa, gospodine! Pojavio se dječak ohola izraza lica. Odgovorio je prezrivo:
- Pozvat ću ga kada ću ja to htjeti!
- Prekrasno! Pogledajte samo ...

Morat ću još jednom oprati rublje! Pokazat ću ti, zločesta životinjo! I Leonie je uzdignute ruke krenula prema psu. Eustache je skočio na nju i uhvatio je za ruku, vičući:
- Zabranjujem ti da ga dirneš! Ja sam njegov gospodar! Zabranjujem ti... Služavka je rekla nešto nepristojno. No Serena je već uspjela dohvatiti psa za ogrlicu i odvesti ga podalje od rublja. Eustache je sada pustio Leonie, pa je bijesno zaviknuo:
- Ostavi ga! Ti... To te se ne tiče! Ona je odlučno odgovorila:
- Ne treba Leonie otežavati posao. Budi razuman, Eustache! - Ne miješaj se u ono što te se ne tiče, glupačo! Krenuo je prema mladoj djevojci i grubo strgnuo njezine nježne prste s kožnate ogrlice. Oslobodjeni True ponovno je pojurio prema rublju, privučen krikovima bijesa služavke Leonie. Tog trenutka je stranac, koji je sa zanimanjem promatrao tu scenu, sišao puteljkom prema travnjaku. S nekoliko skokova našao se kraj Serene i Eustacha. Skinuo je šešir i pozdravio začudjenu Serenu, pa je zatim oštrim glasom kazao Eustachu: - Pozovite svog psa! Već je dosta zla učinio. Slijedivši primjer svoje bake i njezini su unuci bili drski prema svima slabijim od sebe. No postajali su pokorni čim su osjetili da je netko snažniji od njih ili im je nadmoćan. Stranac je tog časa djelovao vrlo odlučno, pa je Eustache smatrao pametnijim popustiti. Zlovoljnim je glasom pozvao psa:
- True, dodji ovamo!


Sending
User Review
0 (0 votes)

Komentariši

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.