[Azra] Ostvareni snovi

Džef Hamilton je sjeo na klupu pored bazena i koncentrisao pogled na figuru u bazenu. Dolazioje u iskušenje da glasno viče i protestuje. Pa, ipak, dobro vaspitanje nije moglo u potpunosti da obuzda njegov bijes. Nije prestajao da se pita šta on radi na gradskom plivalištu u Torontu i zašto posmatra Petru Morgan kako juri sa jednog na drugi kraj bazena uz veliku podršku trenera.Samo ga je jaka volja spriječila da ne ošamari svog urednika, kada ga je poslao na ovaj zadatak. Da je znao šta ga čeka, ni sa povrijeđenom nogom ne bi napustio Bejrut.

- Treba da si sretan što si preživio nesreću - rekao mu je Rik preko telefona. Kada izađeš iz bolnice, sjedi u prvi avion i vrati se kući.

Naravno, on je ne razmišljajući, poslušao savjet i došao u Kanadu na oporavak. Ali, Rik nije zurio da ga vrati na mjesto događaja.
- Ima vremena, stari - govorio je. - Sada nam je najvažnije tvoje zdravlje. - Zatim je svoje riječi zasladio povišicom i premijom za posljednji izvještaj.

No, Džef nije bio naivan. Dobro je znao da je spoljno politički dopisnik zauvijek izgubljen, kada ga iz žiže događaja povuku na sportski teren.Sa trideset i šest godina, on je zaustavljen u akciji kao neko nemoćno dijete! Ta pomisao ga je bacala u nemoćan bijes.

Ovo neće moći dugo da traje, tješio se. Sada mu je noga zaliječena. Istina, još uvijek ga boli, ali bar može da se oslanja na nju.

- Kost i mišići su vam teško oštećeni. - Hirurg mu nije pružao mnogo nade.

No, ipak, ćete moći da hodate bez problema. Doduše, malo ćete hramati, ali to može da izgleda romantično. Romantično? Za stanje u kome se on nalazio odgovarajući izraz je bio “jadno”.Nedjeljama je bio privezan za krevet. Čovjeku, koji je navikao da neobuzdano troši svoju energiju, nije nimalo lako padalo da se pomiri sa fizičkim hendikepom... Samo jedan korak u pogrešnu ulicu u Bejrutu bio je dovoljan da izazove eksploziju bombe i zauvijek izmijeni njegov život.

Džefri Hamilton, neustrašivi dopisnik sa ratnog poprišta, koga je poznavao, odjednom je iščezao, a njegovo mjesto je preuzeo neki drugi čovjek,bespomoćan i nezadovoljan. Ali, on se nije predavao bez borbe. Iz petnih žila se upinjao da objasni kolegama, kako sada, kada mu je noga zaliječena, može da se vrati “na lice mjesta”, odakle je došao samo nakratko da se oporavi. Međutim, Rik je odlučno odbio sve njegove argumente.

- Nemaš potrebe da žuriš - objašnjavao mu je.

Sjedili su pored kamina u Rikovom bungalovu na jezeru. To je bilo veoma prijatno mjesto za odmor. Džef je bio sretan kada bi mu se ukazala prilika da dođe u taj kraj, ali ovoga puta su mu se i zidovi kuće činili uski. Jedva je uspijevao da udahne vazduh u pluća.

- Kako to misliš da ne treba da žurim? Ja moram da se vratim na posao! Čuj, Rik, ako nastavim ovako beskorisno da trošim vrijeme, izludjet ću. Moram ponovo u Bejrut.


ostvareni_snovi

Sending
User Review
0 (0 votes)

Komentariši

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.