[Luna] Lilian Barker: Gorka osveta
Sofija Gardner je zaprepašćeno posmatrala muškarca ispred sebe.
- Mislim da vas nisam dobro shvatila... - promucala je nesigurno. Na njenom bledom licu samo su obrazi bili zažareni. Krupne tamno kestenjaste oči, širom otvorene, bile su vlažne, iako sebi nikad ne bi dozvolila da zaplače.
- To je nova politika kuće, nemojte se ljutiti - Vilijam Rasel je nervozno okretao olovku u svojoj ruci. Njegovi tanki prsti na lepo negovanim rukama bili su u savršenom skladu sa ostatkom njegove pojave. Svetio sivo odelo, koje je služilo kao okvir besprekorno beloj košulji, bilo je šiveno po meri ili kupljeno u radnji nekog od poznatih dizajnerskih imena.
- Kako to mislite da se ne ljutim? Upravo ste mi saopštili da sam ostala bez posla - u glasu Sofije Gardner nije bilo prizvuka prijateljstva, iako se Vilijam Rasel sve vreme usiljeno osmehivao.
- Pa nije baš tako, i dalje možete da radite za nas... - trudio se da bude snishodljiv i ljubazan.
- Ali... - Sofija je blago podigla svoju desnu obrvu.
-Ali ne tu kolumnu. Ona je jedno od glavnih obeležja naših novina -Vilijam je sve vreme pokušavao da bude strpljiv.
- Zar vam nije palo na pamet da je to zbog toga što sam je ja pisala? - Sofija je već bespomoćno širila ruke, pokušavajući da objasni svoje stavove. - Ma ne... mislim... vi ste odličan pisac, ali nama je sada neophodna reklama, bilbordi...
- I zašto vam ja tu smetam? - i dalje joj nije polazilo za rukom da shvati suštinu njegove priče.
- Pa za "novo lice" naših novina, potrebna su nam i nova lica novinara... Vi ste ipak na pragu četrdesetih. Nije to ništa lično. I dalje ćemo sarađivati.
- Bojim se da nećemo! - Sofiji je već bilo dosta.
Lupila je dlanom o sto, iznenadivši i sebe tim postupkom. Muškarac naspram nje se vidno trgao.
Registrujte se besplatno i čitajte odmah!
Ocijenite roman brojem zvjezdica
User Review
3 (2 votes)Slične objave
-
Zatočenica
- Znači, sutra se udajem za tvog prijatelja. To si hteo da mi poručiš. Da -
Ponoćni susret
Iz njenih usta je i ovako nerazumno obrazloženje zvučalo ljupko. Rozmeri je oduvek bila -
Iva Mili – Provincijalka
Džon Vodsvort je osećao kako mu ledene iglice prskaju u lice, a ipak je -
Iva Mili – Povredjeni ponos
Vilijam od Vudvorda stajao je pored prozora svog zamka i posmatrao kako se mesec