Stephanie Laurens: Kamo te srce vodi

Hvala ti, Mostyne. - Udobno zavaljen u fotelji ispred kamina u salonu svoga otmjenoga stana u ulici Jermyn Street, Barnaby Adair, treći sin grofa Cothelstonea, podigao je kristalnu čašu s metalnoga poslužavnika koji mu je taj čovjek pružio.
- Neće mi više ništa trebati.

- U redu, gospodine. Želim vam laku noć.– Kao utjelovljenje svoga poziva, Mostyn se naklonio i tiho povukao.

Naćulivši uši, Barnaby je čuo kad su se vrata zatvorila. Osmjehnuo se i otpio gutljaj. Mostyna mu je utrapila njegova majka kad je prvi put došao u grad, iskreno se nadajući da će taj čovjek usaditi nekakvu poslušnost u njezinoga sina koji je, kako je to ona često znala izjaviti, bio nepokoran. No unatoč krutom Mostynovom ustrajanju na uzusima glede klasnih razlika i njegovome vjerovanju u iskazivanje poštovanja sinu jednoga grofa, gospodar i njegov sluga brzo su našli zajednički jezik. Barnaby uglavnom više nije ni mogao zamisliti život u Londonu bez pritjecanja u pomoć kakvu mu je Mostyn uvelike pružao, bez njegovoga savjetovanja, kao ni bez čaše dobroga viskija u ruci.


Registrujte se besplatno i čitajte odmah!
kamo_te_srce_vodi

Komentariši