Igre za punog mjeseca

Pun mjesec, kesteni, ulični svirači. Samo mu je još to trebalo, pomisli Marko, a lice mu se smrači. Voljela je pečene kestene!
- Kesteni! Kesteni! Vrući kesteni! odzvanjalo mu je u glavi. Sav se strese. Kud je baš krenuo tom ulicom? Mogao je bilo kojom drugom. Sjeti se svog hladnog stana u potkrovlju. Najradije i ne bi otišao kući. Izgubljen, počne tumarati uskim uličicama ni sam ne znajući što bi. Opet jedan od onih dana, pomisli. Kad će već jednom prestati taj očaj, gnjev i borba u njemu koja ga je razarala? Već je mjesecima radio od jutra do mraka u obližnjem brodogradilištu, nadajući se da će radeći teške poslove potisnuti svu onu bol i bijes, ali večeras shvati da to i nema nekog smisla. Sve se teže nosio s crnim fazama koje su ga opsjedale.

Shvati da u zadnje vrijeme sve češće razmišlja o očevim riječima.

- Marko, ti si nekad bio gospodin, a pogledaj na što si spao.

- A na što to, molim te? - usprotivio se Marko. - Nisi li me sam poslao u brodogradilište kao da naučim što je pravi red i rad?

- Zato mi se sad i osvećuješ! - tužno će Markov otac.

- Ne razumijem.

- Tko bi normalan išao raditi kao običan radnik od jutra do mraka za tako jadnu plaću, a da ima iskustvo i obrazovanje kakvo ti imaš?

- Ja ne znam zašto to tebe zabrinjava?

- Uništavaš se, sine!

- Ne misliš li, možda, da je to moja stvar? - prkosno će Marko.

- Imao si znanje, moć, ugled, novac, žene. Kad samo pomislim što je sve bilo pred tobom? Naučio si jezike. Proputovao cijeli svijet.

- Tata, ti znaš da ja ne želim o tome.

- Ni ja, Marko - umorno će otac. - Kažem ti da...

- A ja ti kažem da smo davno sve rekli i da je to za mene gotova priča.

Tumarajući ulicama Marko teškom mukom prizna sam sebi koliko je otac bio u pravu.

Bili smo dobar tim, gruntao je u sebi Marko. Bez obzira na uspone i padove te pogrešne procjene na što se tiče dionica i nekretnina, ipak smo na kraju profitirali.

- Dionice i nekretnine, sine, okreću svijet - govorio bi otac.

Kupiti-prodati. To je bar lako. Sreća, znanje, intuicija, okolnosti, ne znam kojim redoslijedom.

Imao si znanje, moć, ugled, novac, žene, odzvanjalo je u Markovoj glavi. Nakon toliko žena koje je imao, teško da bi ga i jedna mogla impresionirati, pomisli. Pitao se što bi to moglo biti na nekoj ženi što bi ga moglo oduševiti. Da, sviđao se ženama. Govorile su da je izuzetno privlačan, zabavan, šarmantan.


igrezapunogmjeseca

Komentariši