Glorija – Zaplešimo zajedno

 

 

 

Nika je još kao djevojčica govorila je da će kad odraste biti teta u vrtiću. Svoju dječju maštariju, koju je u konačnici i ostvarila, povezivala je s tetom Martom, nezaboravnom i dragom odgojiteljicom koja je u najmlađim generacijama ostavila neizbrisiv trag.
Međutim, već na prvoj godini studija Nika se uvjerila da su snovi kratki maštoviti iskoraci u naizgled uredno posloženoj stvarnosti. Teorija drugačija od prakse i nesnalaženja u početnom odrađivanju praktičnog dijela studija, gurnuli su djevojku u stvarnost sileći je da postupno korigira savršenu životnu sliku kakvu je bila zamislila. Već sljedeće akademske godine upisala je studij pedagogije i sociologije kako bi upotpunila svoje profesionalno izgrađivanje i spremno dočekala životne izazove.
Završivši studij, Nika je odbila ponuđenu asistenturu na katedri za pedagogiju, željna rada s djecom i vlastitog doprinosa u njihovom odgoju. Tada su se djevojčini snovi po drugi put poljuljali.
U jednogodišnjoj praksi uz starije i iskusnije kolegice nije uspjela provesti svoje zamisli započete tijekom studija. Tipizirani načini ponašanja s djecom, nedovoljno vremena za upoznavanje i prihvaćanje nje kao ispomoći, a ne kao mlade entuzijastice koja je bila spremna ponuditi nove ideje, obeshrabrili su je i ona je odradila tu obveznu godinu sanjajući kako će se poslije položenog stručnog ispita uspjeti zaposliti u nekoj od predškolskih ustanova u kojoj će pokazati što - zna.


 


zaplesimo

Komentariši